Bojevi pred Stocem
23. mar 2014. | Historija | Autor: Alija Nametak | Pogledano: 2144 puta
Meho Šafro, seljak iz Rotimlje kod Stoca, preko sedamdeset godina star, pričao mi je neke pojedinosti (sitnice) iz ustanka proti okupatorskih četa. Budući da se turska vojska nije priključila ustašama, on sve to drži jednim neozbiljnim pokretom, o kome nije vrijedno ni govoriti, pa mi o samim bitkama na Pješivcu i Pileti nije ni govorio, nego samo o nekim junacima, koji su se u njima odlikovali. I on sam se kao mladić od dvadeset i dvije godine u njima borio. Ove sličice neće unijeti novog svjetla u samu stvar, nego će samo u nekoliko pokazati onaj naraštaj i njegovo shvatanje toga pokreta. 

Pred početak ustanka sazvao je Hadžibeg Rizvanbegović sve Rizvanbegoviće na dogovor. Oni su već prije odlučili da ce udariti na Švabu. Rekao im je: "Eto, kad ste odlučili da udarite, udariću i ja, ali neka znate da je to iskopanje našeg plemena." I bilo je tako. Jedini je Avdibeg, otac Omerbega oblasnog poslanika u Mostaru, ostao na životu. 

Oko hiljadu ustaša zaustavilo je marš austrijske vojske na Pješivcu, da se morala zakopati i postaviti topove. Da bi na čas zaustavio topovsku paljbu, po nagovoru nekih ustaša, koji su ga rekli slijediti a prevariše ga, otište se na konju iz narodne ordije Stočanin Dervo Hajdarović, nasrne na tobdžije, skoči na jedan top i dade ezan. Tu je i poginuo. 

Austrijskih je vojnika ostalo podosta i tu im podigoše groblje (na Pješivcu). Kad je porušeno gnijezdo sokolovo, pošla je vojska naprijed prema Stocu, ali je kod Pilete (10km od Stoca) opet dočekana od ustaša. Kako ustaše nisu bili ničim opskrbljene (bilo ih je, koji su pošli sa 10 fišeka kao na pir) i tu su izmakli nakon jednog plotuna, koji su sasuli u austrijsku vojsku. Od ustaša je poginuo samo Meho Idriz sa Trijebnja. Majka njegova dočuvši mu za smrt, ode na Piletu, među mrtvima nađe sina, natovari ga sebi na leđa i iznese do kuće (dva sata hoda). Ko god je poznavao toga mladića, volio ga je, a brat mu Mujo prvom sinu dade njegovo ime, a tek drugom očevo, makar da mu je i prije Mehe umro otac. 

U bitci kod Pilete nađena su još dva Gačanina mrtva, ali same ih ustaše nimalo ne žale, jer drže da su bili pljačkaši, a ne bojdžije. Ustaše su se odatle razišle kućama. 

Iz Rotimlje su osuđeni na smrt neki članovi porodice Husković, ali u zadnjoj minuti pred strijeljanje dotrčao je konjanik sa bijelom zastavom. Poklonjen im je život, ali oni zamalo odseliše u Tursku.

(Glasnik Zemaljskog muzeja 1.11.1927.)
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register