Četiri generacije golmana iz porodice Pirija
5. feb 2013. | Sport | Autor: M. Elezović | Pogledano: 3155 puta
ALIJA PIRIJA živi i danas u Stocu gdje se i rodio i proveo cio svoj život radeći kao pekar. Rodio se u uglednoj porodici Pirija davne 1924., 24. februara, od oca Huseina i majke Abide rođene Omeragić. Učesnik je NOR-a. Čim se vratio iz rata, pozvali su ga u tadašnji sarajevski nogometni klub "Torpedo". U "Torpedo" je došao po preporuci njegovog rođaka Osmana Pirije. No, nije se uspijevao navići na život u Sarajevu. Vukla ga je njegova rodna gruda, njegov Stolac, pa se u Sarajevu zadržao tek godinu dana.

Po povratku u Stolac radi kao pekar, a uporedo nastupa za stolačku "Iskru" kao golman. Inače, stolački fudbalski klub "Iskra" osnovan je odmah poslije oslobođenja Stoca 1944. godine. Osnovali su ga tadašnji napredni omladinci revolucionari iz Stoca, a ime kluba asocira na nešto što se rađa iz ognja, buktinje, revolucije.

Prvi Demićevi (pod tim nadimkom Alija je poznat Stočanima) suigrači bili su: Ševko Pirija, Dobro Ružić, Ramo i Ahmet Morić, Nazif Ivanković - Ćikan, Džemal Nikšić, Mujica Gubeljić, Zdenko Vitlačil, Ahmet Ivanković, Vasilije Kunić, Milivoje Mihić, Ale Čekro, Vojo Miličević, Halil Gubeljić, Hasan Morić - Hahan, Džemal Brkić - Volej, Salko Rokić - Baldo i Ibro Rokić - Popica.

Zahvaljujući njegovim odličnim nastupima u stolačkoj "Iskri", za ovog izvrsnog vratara zainteresovao se čapljinski "Borac". U "Borcu" je također proveo jednu sezonu i opet se vraća u svoj matični klub "Iskra". Doduše, ovaj put sa sobom je iz Čapljine doveo i svoju životnu saputnicu.

Ove godine Alija ulazi u devedesetu godinu života, ali je još dobrog zdravlja i pamćenja. Na kraju našeg nedavnog razgovora, povjerio mi je kako je nadimak Demić dobio prema golmanu nekadašnjeg zagrebačkog nogometnog kluba "Konkordija" koji se prezivao Demić. 

SALKO (ALIJE) PIRIJA, rođen 14. 01. 1951. godine, Demićev je stariji sin. Još u ranoj mladosti pokazivao je veliki talenat za fudbal. Između stativa je stao sa osamnaest godina i pamti ga se kao jednog od najboljih golmana u stoljeće dugoj historiji stolačkog fudbala. Tokom svoje karijere bio je nezamjenjiv na golu "Iskre", a branio je u poznatoj i veoma uspješnoj ekipi ovog kluba iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U ovom sastavu "Iskre" nastupali su: Huso i Bajro Leto, Ibrahim Buzaljko - Džudža, Nenad Ružić - Nešo, Branko Ružić - Bućo, Mirsad Hrle, Meho Prndelj - Pupak, Meho Padalo - Zelo, Husnija Vegar - Babuša, Alija Pehlić, Slavko Pavlović, Slobodan Borozan - Boba, Meho Karamehmedović, Nevenko Karačić, Ramiz Bajrić - Beko i Žarko Nikolić. Budući da je i Salko, poput svoga oca, bio pekar, među stolačkom rajom je bio poznat i pod nadimkom Lepina. Pred početak rata, kao da je slutio da će poginuti. Brašno iz svoje pekare razdijelio je komšijama i prijateljima. Poginuo je od četničke granate s Hrguda na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine.

ADIS (SALKE) PIRIJA rođen je 20. 09. 1976. godine. Baš poput svoga oca, od djetinjstva je nagovještavao raskoš svog golmanskog talenta, a dokaz toga je i činjenica da je branio boje kadetske fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Također, nastavio je i zanat svoga djeda i oca, nakon rata ponovo je pokrenuo porodičnu pekaru, te mu je to danas glavno zanimanje i izvor prihoda njegovoj, ali i porodicama nekoliko zaposlenih radnika. Naslijedio je i očev karakter humaniste pa je upravo Adis, skupa sa svojim bratom Denisom, podigao hair-česmu na ulazu u stolački harem Djetelina kao uspomenu na svoga oca i sve stolačke šehide. Ova zadužbina koštala ih je mnogo, ali Adis kaže kako mu je najvažnije da učini sve što može za svoj Stolac i njegove građane.

Adis je jedan od mladića koji su još u ratu obnovili rad stolačke "Iskre". Jedan je iz skupine stolačkih mladića koji su još u toku rata zapalili buktinju i oganj iz kojih je sijevnula varnica ovog stolačkog fudbalskog kluba. Uz njega, toj ratnoj "Iskrinoj" generaciji pripadaju: Mustafa Bešo, Mustafa Obradović, Enver Obradović, Hasan Hajdarević - Šeki, Nedžad Čerkez - Beredža, Ernest Đonko, Vahid Tucaković, Admir Trebović, Izet Tojaga i ostali.

SALKO (ADISA) PIRIJA, rođen 28. 12. 2002., četvrta je generacija golmana iz porodice Pirija, i već danas je jasno da je riječ o vrlo nadarenom budućem stolačkom golmanu, kojeg ćemo, nadamo se, možda gledati i u dresu nekog velikog kluba. Nosi ime svoga rahmetli dede Salke, a pohađa četvrti razred osnovne škole i uporedo redovno ide na treninge na kojima izrasta u budućeg golmana naše "Iskre". Ništa mu nije teško i vrlo je savjestan u svim svojim obavezama i zadacima. Otac Adis toliko je ponosan na svoga sina da mu je angažovao dvojicu trenera, a u šali nam kaže da će ih, ako treba, angažovati i desetoricu samo da se nastavi porodična tradicija. Malome Salki želimo da ispuni očev san i jednog dana učini sve Stočane ponosnima noseći na prsima grb reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jer, da bi jednom bili ostvareni, snovi prvo moraju postojati. A ostvarenje ovoga sna vrijedna i poštena porodica Pirija i više nego zaslužuje.
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register