Donji horizonti
14. jun 2013. | Ekologija | Autor: Alen Turković | Pogledano: 1701 puta
Stojim na Sarinom mostu, a Bregava bistra kao da baš uinat hoće da mi pokaže ishanđalu konstrukciju kreveta na svome dnu. Da mi pokaže čime je uresiše oni koji se kunu da je vole!

Može biti da i ovaj hairlija što je bacio u vodu potrošenu i nepotrebnu mu stvar trača o tome kako je neimar obnovu mosta ljubavi naplatio a da pos'o nije završio.

Pričaju li i oni što bacaju u Bregavu sve te bičalje, deke, gaće, konzerve, boce, šprice i ne-znam-ti-ni-ja-šta o famoznim "Gornjim horizontima"? Dopušta im obraz da se, kao, brinu za budućnost rijeke čiju sadašnjost oni sami čine tužnom i čemernom!

Znaju li da takve k'o što su oni Bregava povrati, znaju li da će Kika, Bendžo i Emil izvaditi iz vode sve ono smeće što su ga komšije pobacale, pa će, k'o u basni o slonu i mišu, onoj s trnom, Bregava nagraditi svoje čistače - Mutu Pica i Kiku - s pokojim ugorom ili dobrim komadom pastrmke, a one higijeničare što čiste kuću a prljaju avliju neće htjeti primiti sebi?!

Jesu li te primitivčine čitali 70-ih godina genijalnog Zizu Selimovića i njegov "raspored bacanja smeća u Bregavu"? Zizo je još tada, prije trideset i kusur godina, zaiskrio svojom blistavom ekološkom sviješću, a danas hajvani u insanskom suretu kontejnere prazne u jedino vrijedno što je ovom jadnom gradu ostalo.

Biju ono malo halave ribe - krečom, strujom, dinamitom... Ubiju sto kila - uzmu tri. A ostalo neka struhne.

Poslije njih - potop!

Jesu, uvaženi moj i poštovani profesore Dizdar, ogroman problem Gornji horizonti, ali teški su, brate, i više me nekako brinu ovi donji.

Brinu me gelovane pače što kad krenu u čaršiju frljaknu kesu smeća u Bregavu. Brinu me kupači u Kreševcu što bježe ili, još gore i grđe, kude Kiku i Bendžu što baš sada vade smeće iz vode i sijeku kapine i smokve. Kude ih i grde što kupe boce, kore od karpuze i kese smeća ili usrane pelene koje mame ostave na plaži da kao simbol naše degradacije vihore na kupinama.

E, sa tim se mi "Donjim horizontima" možemo i moramo pozabaviti!

A Bregava...

Sjeća li se iko živ da se u njoj nekad neko utopio? Pamti li iko da je učinila kakvo zlo Stocu i njegovim ljudima? A oni koji su pohodili naš Stolac zaljubljivali su se u nj i zbog Bregave. Uvijek mila i dobrostiva, ona će naći načina da nam vrati svu ljubav koju joj ukažemo. Pomozimo joj da opet zazeleni i zamiriše. Da rastjera onu žabokrečinu pred Domom kulture i močvaru na Muftićevini.

Može to naša Rijeka, ali samo onda kad mi apsolviramo Donje horizonte.  Onda kad shvatimo da smo mi i ona jedno - da nas nema bez nje, a da nje nema bez nas i naše brige. Maštali smo o njoj u zla vremena. Prelazeći preko nekih drugih rijeka, voljeli smo je, čini se, nažalost, više nego danas kada opet živimo na njenim obalama. Sad kad smo ponovo skupa, pokažimo joj koliko je ljubimo. Toliko, valjda, možemo, a onda ćemo i "Gornje horizonte" puno lakše riješiti.

(jesen, 2005)
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register