Kavada je iz Dženneta izašla
3. maj 2013. | Fauna i flora | Autor: Dž. Obradović | Pogledano: 3274 puta
Od biljaka s dušom, koje su Borojevčani rado sadili i uzgajali, posebno mjesto zauzima paradajz. Paradajz je ovdje redovno nazivan kavadom, jer je ta riječ zvučala nekako prikladnije i prisnije, a mogla se i u pjesmu staviti. Osim toga, riječ kavada mnogo je više asocirala na prijatnost kiselkastog okusa blagotvornog, okrepljujućeg soka ove rajske biljke, iako je njezino predzemaljsko porijeko neupitno izražavala baš riječ paradajz. No, o toj činjenici Borojevčani, očito, nisu vodili računa.

Na Borojevićima su se kavade nekad davno uzgajale poput cvijeća, uz čatrnje, u blizini vrela i pored Bregave, i to u sasvim malim količinama. Doduše, niko ih nije prodavao, ali ih je i za kućne potrebe bilo nedovoljno. Zašto je to bilo tako, teško je reći, jer niko nikada nije dovodio u pitanje njihovu hranjivu vrijednost, a niti su zahtijevale neku posebnu njegu. Možda su baš zato i bile tako izdašne, krupne i ukusne, na što je također uticala tada još uvijek zdrava i nezagađena zemlja. U to doba je bila nepoznata upotreba vještačkog gnojiva, herbicida i pesticida, a ako bi se kad što i zalilo vodom iz obližnje čatrnje ili vrela, činilo se to ručno, kantom ili rasadnom lamom. U svakom slučaju, plodovi su bili izuzetno obilni i veliki, i usto još i jedri, tvrdi, mesnati i sočni. Od jednog osrednjeg ploda kavade mogla se najesti čitava porodica.

Veličina ploda je, doduše, zavisila i od sorte kavade, a ako ćemo pravo, takvih sorti danas više i nema. Možda je razlog tome pomanjkanje kvalitetne zemlje, a možda i novi prohtjevi i ukusi potrošača. Danas su u modi modernije i rentabilnije sorte, sitnijih i okruglijih plodova, od kojih su najpoznatiji "jabučar" i "bizon". I pored zadovoljavanja komercijalnih zahtjeva prilagođenih tržištu, ipak nijedna od ovih sorti nije po stvarnoj vrijednosti čak ni približna onim nekadašnjim kavadama. Ako su nekada kavade doista u džennetu rasle, onda mora da su bile nalik onim starim borojevićkim, a nikako ovim današnjim, našminkanim i celofanskim, ovim koje rastu u grozdovima poput malina.

Nove sorte kavade zahtijevale su  i nove uvjete i načine uzgoja. Primjena takozvanih suvremenih agrotehničkih mjera (upotreba mehanizacije, vještačkog gnojiva i sredstava za navodnjavanje) i nova tržišna logika borojevićkih poljodjelaca iz temelja su promijenili cilj i sistem uzgoja. Sad se proizvodilo za tržište, pa se tom cilju sve podređivalo, počevši od izbora najkomercijalnije sorte, načina pripremanja zemljišta i rasada do površine parcele. Pojedini domaćini su znali zasaditi i po desetak hiljada strukova, a tu više nije moglo biti ni govora o nekom posebnom kvalitetu ili starinskom majstrorluku uzgoja. Stolačka pijaca je postala premalehna da podmiri komercijalne prohtjeve borojevićkih "kavadara", te su oni sve češće odvozili svoju robu u Mostar, Gacko, Sarajevo, Bugojno i sve dalje i dalje. Tek mali dio proizvodnje koristio se za kuće potrebe, doduše, onaj najbolji, a ostatak se pretvarao u novac, koji je onda pobuđivao ljude na još obimniju sadnju kavada.
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register