Mali, veliki ljudi... Huso Husica Čerkez
18. dec 2012. | Mir i dobro | Autor: S. Z. Rizvanbegović | Pogledano: 2700 puta
Jeste li se ikada zapitali otkud smokve, grožđe, trešnje… na "ničijoj" zemlji?

Ako krenete od Brane u Dolu niz Bregavu, diveći se plahoj rijeci i lijepo uređenim baščama, možete vidjeti puno pitomih i divljih smokava, pokoju trešnju, kaisiju, šljivu, grožđe... na "ničijoj"zemlji, tek tako, pored Bregave, pored kanala, u divljini. Niko se možda nije upitao odakle to, jer nije samoniklo, a opet niko ga nije sadio. U svakom slučaju, na bujrum je svakome.

Bio jednom jedan Huso-Husica Čerkez, rahmet mu duši. To je dedo sadašnjeg Huse Čerkeza, po kome je ovaj i dobio ime. Krenuo bi taj vrli čovjek niz Bregavu i usput kalemio, gdje god bi stigao. Divlje smokve postajale su, tako, pitome: termune, petrovače, tjenice, zimice...  Divlje trešnje/trensle, postajale su pitome: alice, bjelice, hrušte... I divlje loze postajale su pitome: žilavka, talijanka, nadiđar, hafizali...Kad bi došao do Begovine, svratio bi na kahvu kod prijatelja. Tu bi se sjedilo i muhabetilo, ali ne o politici, nego o kalemljenju, o pčelama, o ribi…

Ako bi trebalo nešto nakalemiti, kakav limun, naranču, smokvu, kaisiju, ružu, porezati lozu... Husak bi to vrlo rado učinio. A onda bi dalje nastavljao svoj put, do Kukavca, Pogleđa, Brada, Ċuprije, Behmenluka, pa "onom stranom" do Poplašića... i, naravno, vraćao se u Todoroviće, kući svojoj. Svi su ga poznavali i svima bi rado bio na usluzi, bez nadoknade. Kuda god bi prošao, ostavljao je tragove pitomosti, ljepote i širine... Bio je divan čovjek, širokih pogleda, bez crnih misli, spontan, tih i golem. Kao što je golem bio i njegov entuzijazam i optimizam, kao što je golemo bilo njegovo poimanje svijeta oko sebe. 

Rahmet mu njegovoj širokoj duši.
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register