Mirsad i Mate (7)
5. apr 2014. | Historija | Autor: Jasminko Šarac | Pogledano: 1602 puta
Kao i obično, Mustafa Hegel je imao izdvojeno mišljenje i tvrdio kako je najbolja opcija izlaska saveznički desant na logor po uzoru na oslobađanje Aušvica. Pretpostavka nije ozbiljno razmatrana jer je Mustafa po općem uvjerenju bio ''posebna pamet''. 

Ipak, međunarodna vojna intervencija bila je još daleko i toga smo bili duboko svjesni. Čak štaviše, većina je živjela u uvjerenju da je nikad neće ni biti, te da nema te sile koja bi se usudila napasti Srbiju. 

''Varate se momci... Beograd će biti bombardovan'' - dobacih jedanput grupi koja je o tom raspravljala. Njihovom čuđenju nije bilo kraja i malo je trebalo da budem proglašen ''puklašem''.

Mnogo kasnije, pitali su se ''kako je znao?'' ali nisam htio odgovoriti .

Uveče, kada bi mrak pao i tama prekrila hangar Rusmir, Amir i Halko bi tiho pjevušili.

''Hej, hej, prođe ovaj dan
prođe ovaj dan,
dan kao san...''

Bila je to pjesma grupe ''Drugi Način'' koja je bila popularna osamdesetih godina a njihove sjetne balade su osvajale tinejdžere.

Slika sreće. Sjećanja.

Za pomenutu trojku prolazak dana je značio dan manje u logoru i dan bliže rješenju velike igre, ma kakvo ono bilo. Ko zna jesu li oni razmišljali tako ali su tako osjećali. I bilo je dovoljno. 

Nismo mogli vječno ostati u mračnim silosima, nešto će se desiti makar to bila smrt i stanje će se promijeniti ma šta to značilo. Oni najizmučeniji su priželjkivali smrt iako se o tome rijetko govorilo.

Pjevali su svaku noć i utjeha je u konačnici bila uzaludna jer se znalo da naredni dan neće biti lakši, može samo teži. Ipak, tiho pjevušenje kao da je unosilo vedrinu, neku čudnu obamrlost u cijelu grupu oko njih. Krajičak jednog drugog svijeta se otvarao, svijeta prolaznosti i sjete a konačna pitanja se obično javljaju u nesreći jer se vrijedna misao rađa (baš poput djeteta) u bolu i snagom bola. Razmjena je bila naša glavna opsesija. Za koga bi trebalo da budemo razmijenjeni i koliko suprotna strana ima zarobljenih, to nismo znali. Više logoraša se zaklinjalo kako naši ne drže bukvalno nikog i čvrsto su vjerovali u to. Kasnije smo saznali da to i nije daleko od istine, jer je bilo očito da Armija ne praktikuje masovna zatvaranja civila. Upravnik je par puta cinično primjetio da nemamo kud.

''Vaši vas neće...'', osmjehnuo bi se zlurudo i tiho. ''Ja bih sve pustio ali nema ko da vas prihvati''.

Nismo mu vjerovali. Ipak, neki su sujevjerno vrtili glavom zloslutno podozrijevajući kako ''ima i toga'', mogućnost je otvorena, ta i takva. A istinu svakako ne znamo niti je možemo saznati pa onda sve postaje mogućim. Jer, očajnik će u sve povjerovati.

Logornik bi stalno dolazio i držao dosadne govore o neograđivanju i nama kao neprijateljima njegova naroda. Promatrao sam te ''neprijatelje'' i zaključio kako postoje jedino u njegovoj glavi. Golobradi dječaci suznih pogleda i sijedokosi starci umornih očiju, izranjavani civili u poderanoj odjeći. Narod. Jednom rječju, Bošnjački narod. Pokupljeno je sve što je moglo hodati. 

''Štuj i bit ćeš štovan'' - naglašavao bi on zagledajući se u neobrijana, ispijena lica kao da traži odobrenje za svoje riječi. Primjetio sam njegovu gotovo bolesnu ovisnost o naredbama nadređenih, strah od podsmjeha podređenih i sumnju da nije ozbiljno shvaćen. Radilo se o izuzetno okrutnom čovjeku.

Katkad bi se čak pojavljivala povremena kriza savjesti i vrlo brzo nestajala jer rat je i svi uslovi za njenu racionalizaciju postoje. Posvuda se ubija i zarobljava a to može opravdati sve.

Poruke koje smo putem Crvenog Križa slali bile su bez koverte i otvorene te je bilo jasno da ih uprava logora čita. Spominjanje riječi ''logor'' je bilo strogo zabranjeno a ravnatelj je s ponosom isticao kako je u Gabeli smješten vojni istražni zatvor u kojemu borave ljudi pod istragom. Stražari bi katkad cinično primjetili kako nas čuvaju od ratnih dejstava te da su zabrinuti za našu sudbinu u slučaju oslobađanja. Sve je zbog toga da nam se, eto, nešto loše ne desi. 

Ali ta lakrdija nas nije nasmijavala.

(nastaviće se)
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register