Na današnji dan
4. maj 2014. | Historija | Autor: Stolaclook | Pogledano: 1186 puta
Na današnji dan, 4. maja/svibnja 1980. godine preminuo je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na njegovu je sahranu došlo više od 200 najviših dužnosnika i poznatih osoba iz 127 zemalja. Iz svijeta podijeljenog Hladnim ratom došli su državnici oba bloka. Na sahrani je bilo oko 700 tisuća ljudi, što je čini, prema nekim izvorima, najposjećenijim pogrebom nekog državnika u 20. stoljeću.

Tito je rođen 7. maja 1892. godine u Kumrovecu u Hrvatskoj, osnovnu školu završio je u rodnom gradu, bravarski zanat u Sisku, a potom postao član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Radio je u Kamniku u Sloveniji, Čenkovu u Češkoj, u Minhenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom Novom Mjestu, gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozač. Naučio je njemački i češki jezik, te usavršio svoj i izučio nove zanate.

Vojni rok je služio u Zagrebu gdje je pohađao podoficirski kurs i dobio čin vodnika. Početkom Prvog svjetskog rata poslan je na ratište, ali je ubrzo zatvoren zbog veličanja antimilitarizma. Po izlasku iz pritvora ranjen je i zarobljen, pa je u ruskoj bolnici proveo 13 mjeseci, gdje je mnogo čitao i učio ruski jezik.

Radio je na održavanju ruske pruge, pa pobjegao u Finsku, gdje je uhapšen, potom je ponovo u bjekstvu, a po povratku boljševika u Omsk vratća se u Rusiju i tu postaje član jugoslavenske sekcije Ruske komunističke partije. U jesen 1920. se vratio u Zagreb i prijavio u Komunističku partiju, koja ga je slala u razne gradove na zadatke.

Zbog komunističke propagande, sud u Ogulinu osuđuje ga na sedam mjeseci robije, uvjetno na četiri mjeseca. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na različite frakcije. Zbog demonstracija u julu 1928. godine osuđen je na pet godina zatvora. U martu/ožujku 1934. izlazi iz zatvora, odlazi u Samobor, postaje ilegalac i u to vrijeme se prvi put spominje njegov glasoviti nadimak Tito.

Uključen je u Politički biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu. Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.

Drugi Svjetski rat i okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, odakle je, njegovom inicijativom, upućen proglas CK KPJ narodima Jugoslavije i radnom narodu Jugoslavije, u kojemu se ističe odlučnost Partije da u oslobodilačkom ratu ustraje u prvim redovima, u kojemu ustaje protiv potpaljivanja nacionalne mržnje te se poziva radnike, seljake, omladinu, građane i sve rodoljube da se ujedine u borbi za nacionalnu nezavisnost. U maju 1941. godine odlazi u Beograd, odakle usmjerava pripreme za dizanje ustanka i početak oslobodilačkog rata.

Na njegovu inicijativu u Bihaću se 27. novembra/studenog 1942. sastaju predstavnici antifašističkih snaga iz svih krajeva Jugoslavije i formiraju AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) kao privremeno tijelo vlasti. Godinu dana poslije, 29. i 30. novembra 1943., AVNOJ se ponovno sastao u Jajcu i donio historijske odluke o budućem uređenju Jugoslavije kao federativne države ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije. Na istom zasjedanju Tito je dobio zvanje Maršala.

Nakon što su 1944. godine partizani uz manju pomoć Crvene armije oslobodili Jugoslaviju od okupatora, Tito kao efikasni politički pragmatik, za razliku od drugih komunističkih vođa ovoga doba, počinje raditi na širenju svoje političke baze. Nakon završetka rata, nova država, koja je 29. novembra 1945. promijenila ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, pod Titovim vodstvom postaje dio Istočnog bloka. Uveden je komunizam kao službena ideologija, zabranjen rad svih stranaka osim KPJ, te se, po uzoru na SSSR, počela provoditi nacionalizacija velikih poduzeća i prisilna kolektivizacija zemlje.

Za predsjednika Republike Tito je izabran 1953. godine, a donošenjem novog ustava (1974.) postao je predsjednik "bez ograničenja trajanja mandata".

Tito je na čelu Jugoslavije proveo 35 godina tijekom kojih je od te balkanske države uspio napraviti snažnu i utjecajnu zemlju. Sam je, također, bio vrlo utjecajan, posebice u međunarodnim odnosima, osnovavši Pokret nesvrstanih u sklopu kojega je uspješno balansirao između zavađenih hladnoratovskih strana.

Međutim, stanje u unutarnjoj politici bilo je nešto teže jer se Jugoslavija ipak sastojala od više republika koje su se s vremenom postajale sve nezadovoljnije statusom unutar Federacije te se sve više pokušavale izboriti za nacionalne interese. Stanju unutar države nisu pomagali ni represija te zatvaranje neistomišljenika.

Preminuo je u Kliničkom centru u Ljubljani, 4. maja 1980. godine. u 15:05 sati. Pokopan je 8. maja 1980. u Beogradu u Kući cvijeća. Njegovu smrt povjesničari smatraju početkom kraja Jugoslavije. 
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register