On je Zlatan!
20. nov 2012. | Sport | Autor: Amer Obradović | Pogledano: 1924 puta
Uh, kakva je to partija bila, još se priča o njoj... Zlatan sam protiv "Tri lava". Već je bio zabio tri komada. A onda sudijska nadoknada, istrčao je sa svog gola Joe Lion Hart, i povukao je makazicama s 25 mrtav-hladan taj fudbalski Corto Matese - Skandinavac bosanskih korijena. Tih nekoliko štokholmskih sekundi bilo je dovoljno da se napiše historija. Zlatan Ibrahimović je postigao jedan od najljepših golova u historiji nogometa. Gledati ovaj gol na TV-u je bilo fascinantno, kao da se gledao TV prenos kako Neil Armstrong stupa na Mjesec. Tih nekoliko sekundi zasjenilo je i one četiri minute Diega Armanda Maradone iz 1986. kada je El Diego postigao dva nezaboravna gola Englezima na Svjetskom prvenstvu u Meksiku. U 51. minuti te utakmice desila se, dakle, i "Božja ruka", kada je Maradona prebacio nesretnog Shiltona, i slalom u 55., kojeg zajedno ne bi mogli opisati Homer i Nick Hornby, kada je "povaljao" sedam engleskih reprezentativaca (Beardsleyja, Reida, Hodgea, Fenwicka, Butchera, Stevensa i Shiltona) dao gol na stadionu "Azteca" i postao besmrtan.

Velikih igrača i velikih golova bilo je i prije ovog Zlatanovog 14. novembra 2012: Marco van Basten je lobom skoro iz mrtvog ugla na EP-u 1988. srušio Rinata Dasajeva i Varšavski pakt, a Zinedine Zidane je u finalu LP-a 2002. volejom vratio Nijemcima za oba poraza u polufinalima iz 1982. i 1986., kada su Francuzi igrali najljepši nogomet, ali taj Elf je za Trikolore bio uklet kao giljotina za Robespierrea. Zabio je i sam Ibrahimović petom u letu gol na EP-u 2004. tada najboljem svjetskom golmanu Gianluigi Buffonu. Kako ne spomenti Roberta Carlosa i gol Ronaldinha 2002. godine u Fukuoki, opet Englezima, kada se taj genijalac udarcem s 35 metara u brk nasmijao Davidu Seamanu. I Messi, i G. Best, i oba Ronalda su se nadavali lijepih golova, ali štokholmske makazice su, jednostavno, bljesak, dar s neba, neizostavni amandman sa sve dosadašnje fudbalske svete knjige.      
         
U njegovoj autobiografiji "Ja, Zlatan", Ibrahimović piše kako je na prve treninge u MBI Malmö išao ukradenim biciklima. Kad je prešao u FBK Balkan, gdje mu je trener bio Bosanac, Ibrahimović je napisao šta se promijenilo: "U MBI Malmö švedski očevi gledaju utakmicu i viču: Hajmo momci. Dobro je! U FBK Balkan očevi viču: Jebaću ti mater u p...! Mislio sam: 'Odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!'" Ostalo je povijest: Zlatan Ibrahimović postao je prvi fudbaler u historiji Lige šampiona koji je igrao u čak šest klubova - PSG, AC Milana, Ajax, Juventus, Inter i Barcelona.

Spomenimo i to da je Zlatanov otac 16-godišnjeg centarfora nudio i našoj nesretnoj reprezentaciji, ali su Ušanović i Pašalić tu priliku prokockali, kao da dvojica jalijaša preko Da Vincijeve "Posljednje večere" sprejem ispišu - "za bokalić viskija više". Zamislimo samo, Brazil 2014., na Maracani u tandemu Ibrahimović i Džeko - nema te svjetske odbrane koja ne bi imala štokholmski sindrom... Čudni su ti geni bosanski, i kako to piše T. Židak "bez obzira na švedski dres, švedsku himnu, na uporno ignoriranje materinskog jezika, u kojemu abeceda počinje s ‘jebo ga ti’, Zlatanovi korijeni se znaju." Zna to i Zlatanov otac Šefik, zaljubljenik u dobru cugu i balkanski melos, koji često zapjeva o ljepoti rodne Bijeljine, a na dugmetari često razvuče i onu "Tebi majko misli lete"... Na oproštajnoj utakmici Siniši Mihajloviću u Novom Sadu 2007. Ibrahimović započinje intervju sa: "Puno sam 'happy'... Kako se kaže 'happy'... Puno sam srećan što sam ovdje..." Zlatane, nakon Stockholma 14. novembra svi znamo kako se kaže 'happy' - vidjeli smo.

Ostat će upamćeno da je jedan švedski odbrambeni igrač ispucao loptu u 36. sekundi sudačke nadoknade prijateljske utakmice između Švedske i Engleske, golman Joe Hart je pratio loptu, istrčao iz šesnaesterca, te pokušao loptu glavom izbaciti što dalje. Lopta je u 44. sekundi nadoknade pala pored Zlatana, a ovaj je u padu, okrenut leđima, kung fu udarcem sa 25 metara prebacio Harta... I zabio jedan od najljepših golova u historiji. Zbunjeni švedski saigrači su prilazili Ibrahimoviću, čestitajući majstoru, kao da su im se u tom trenutku ukazali Mats Sundin, Stafan Olsson, Ingemar Stenmark, Patrik Sjöberg i švedski kralj Carl XVI Gustaf lično. Englezi su s čuđenjem gledali u Ibrahimovića i drhtali kao Miss Moneypenny kada se pred njom ukaže 007.

U četiri minute na stadionu "Azteca" 1986. desila se i Božja ruka, i slalom velikog Armanda. A samo u osam štokholmskih sekundi se desio nogometni Big Beng, Zlatanov gol makazicama za sva vremena. Diego i Zlatan, dva genija, Božja ruka i Božji dar. Nešto kao fudbalska Sikstinska kapela, kraj i početak svega.

 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register