Ospice
13. maj 2014. | Kultura | Autor: Almin Kaplan | Pogledano: 2297 puta
 
 
 
 
 
 

 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
Učiteljica Vesa. Štapom je na karti. Velike nam 
države. Pokazivala republike. 

Čim štap bi s jedne. Prebacila na drugu. Mi bismo 
već bili zaboravili prethodnu.

Nakon nekoliko bezuspješnih. Utjerivanja znanja. 
Učiteljica Vesa. Ispižđena. Uze skalpel. I veliku 
nam državu. Iscijepa na male.

I nama bi lakše.

***

Dvije kriške mehke i mirišljave štruce, s obje 
strane samljevenog pileta. Jedna mala tortica. 
Kockasta torbica. Miris uštipaka i malo sitnog 
šećera. Majčino lice bez bora. Očeve velike ruke, 
na ručnom satu  još veće kazaljke. 

Crtani u devetnaest i deset. Prije i poslije 
dnevnika. Trun i trunčica. Dječak i djevojčica. Otac 
i majčica. Dedo i slika nenina. Mjesto na kauču iza 
dedinih leđa. Suha šipkica za otkuhavanje haljina. I 
batina.

Mogao sam zaspati i na pragu.

***

S jedne strane školskog dvorišta ograda od kupina. 
Po njoj skoro uvijek prašina. Nepojedena svaka 
kupina. Ograda.

Iza ograde vinograd. Zatim šuma. Pa gora. U gori 
zec. U šumi vuk. U vuku crvenkapica za laku noć.

Kad bi se odlučili preskočiti ogradu. Proći kroz 
vinograd. Šumu. Popeti se u goru. Stariji glas bi 
nam rekao. Ne idi tamo. Slomit ćeš vrat.

Pojest će te vuk.

Jebo vas zec.

***

Deset štapića u školu morali donijeti. Da se učimo 
računati. Od čega god smo željeli. Moglo i òd 
drveta. Samo da bude obojeno. 
Dedo ih ubrao. Majka rekla: Nije ubrao, već 
usjekao. Otac ih obojio i u gumicu povezao. Ja 
rekao: Sputio.
Učili brojati. Naučili. Učili. Naučili. I bi nam poslije 
od koristi. Brojašmo logorske dane. 
Petnaest ih ja izbroj'o.
A deset štapića dedo ubr'o.
Ili usjek'o. 
Sad je svejedno.
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register