Pod blagim suncem Hercegovine
3. okt 2013. | Širi zavičaj | Autor: Žarko Janjić | Pogledano: 1192 puta
Ne znam jeste li to već primijetili, ali nema Hercegovca ni Hercegovke koji telefoniraju u zavičaj iz bijelog svijeta, a da već u drugoj rečenici ne pitaju: kakvo je tamo vrijeme. Nema, bez obzira na pol, uzrast, obrazovanje, vaspitanje...

Ostalo negdje duboko zapisano u genima da se to obavezno mora pitati - i to ne za bilo kakvo vrijeme (jer vrijeme ima više značenja) nego baš za ovo meteorološko, u smislu: je li studeno, je li žega, omorina, pasja vrućina,  kiša, krupa (grad), zapara... Je li sunčano, vedro, je li se namedilo iza kakve zapadne planine, ima li kišne proljevanije i uzvrate, ima li snijega (i kakav je: vlažan, škripavac, prhak i sitan ili lapavac), ima li slane, ima li inja, sijeva li, grmi li, je li jugovina ili sjeverovo? I još deseci sličnih pitanja stižu nam tokom godine kroz slušalice sa dalekih meridijana i dalekih zemalja, gdje žive naši zemljaci - koji su sobom i ranim uspomenama iz djetinjstva odnijeli onu, u osnovi tačnu činjenicu, da je vrijeme u Hercegovini jako važno i da nije nimalo nevažno kakvo je.

Svijet je ovo kome je sakupljačka privreda odvajkada igrala važnu ulogu u životu, a i za njihova skromna imanja - bila ona u stočnom blagu ili u južnim ratarskim kulturama - zbivanja pod kapom nebeskom imala su često presudan značaj. Usjeklo se to u sjećanja nekadašnjih đaka-pješaka, bivših ranoranilaca i berača duvanovog lista, mladih kosaca, mladih čobana, koje je ekonomska i školska migracija poslije odvela daleko od posnih zavičaja, u raskošniji, luklsuzniji, sređeniji svijet, koji znatno manje zavisi od nebeskog ruleta, u kome možda i ima više magle, ali ima i više neona, u kome su zime možda hladnije, ali gdje svi imaju centralno grijanje, gdje je, u svakom slučaju, manje fizičkog napora... 

Pa, ipak, te rane uspomene u njima ne blijede i u onom njihovom pitanju o vremenu ima i nečeg saučesničkog, toplog, osjećaš da bi voljeli da im kažeš: "Vrijeme? Lijepo je, meko, sunčano!" A, opet, kad im tako odgovoriš, začuješ otud: "E, blago vama, a ovamo, brate, nekakva jesenja magla, niski oblaci..." I onda shvatiš da je ta blagodet sunca i mekog sunčanog dana nešto jako vrijedno, da čak i u onom francuskom pretjerivanju: "kad sunce sija i na groblju je veselo" ima neko zagonetno zrnce tačnosti, koje sigurno neće da dokuči istinu, ali hoće kroz taj paradoks da otpjeva sažetu odu svemogućem Suncu.

E, to Sunce nas, dragi naši, ma gdje da ste, ovih dana, potkraj septembra, obilato i lijepo nagrađuje, pretvarajući ovaj period u najljepši dio godine. Na odrinama je još pokoji grozd grožđa, nađe se i poneka prezrela smokva, šljiva je u izobilju i nikad nisu bile jeftinije, a i nebo se plavi poput njih, s tek pokojim paperjastim oblakom, kao što vidite na ovoj našoj slici iz ljubinjskog sela Bančića. Ugoda jedna, prava jesenja idila za sve koji vole prirodu, bogami i velika olakšica za sve one koji žive od prirode ili rade na otvorenom. Za razliku od žarkog ljeta, jug je sada u najljepšem izdanju. Vrijeme je, dakle, lijepo!

(mojahercegovina.com)
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register