Stari hercegovački gradovi - Vidoški
17. mar 2014. | Historija | Autor: H. Kreševljaković | Pogledano: 2911 puta
Vidoški se zvao grad u Vidovu polju iznad današnje varošice Stoca, gdje mu se i danas ruševine dobro raspoznaju. Ime je dobio po rijeci Vidoštici, danas zvanoj Bregavi. Vidoški se spominje prvi put 1444 kao grad u zemlji hercega Stjepana, Vidovo polje po prvi put 1417., Stolac 1436., a Vidoštica 1517. Još 1465. bio je ovaj kraj u vlasti hercega Stjepana, ali brzo poslije toga pao je pod Turke. Sve do prvih decenija prošloga istoljeća službeno se zvao grad u Stocu Vidoška.

Ruševine ovoga grada stoje na obronku jednog brda iznad lijeve obale Bregave. Bio je to u zadnje doba najprostraniji grad u Hercegovini. O turskoj posadi u Vidoški nema nikakvih sigurnih podataka prije početka XVIII stoljeća. Memibegovića opis Bosanskog pašaluka govori i o Stocu. To mjesto u doslovnom prevođu glasi: 

"Stolac je obzidan grad ali gotovo nenaseljen, nad jednim brdom na podnožju kojega u ravnici ima dosta sela, koja, zajedno sa gradom, mogu dati 150 boraca." 

U borgu koga smo spomenuli, ima kuća oko 600. Sredinom teče rijeka imenom Bigava sa 180 mlinskih kolesa. Kako ovaj popis ne spominje ni age ni dizdare u Stocu, to je grad bio bez posade. 

Četrdeset godina kasnije (1664.) boravio je u Stocu Evlija Čelebija i, kako nam je već poznato, cn svuda navodi i opisuje gradove, njihovo naoružanje, broj vojnika itd. U njegovom opisu Stoca nema pomena gradu ni posadi. To ne znači da Vidoški nije postojao bar u ruševnom stanju, ali posade nije imao. Evlija Čelebija spominje utvrđene kule uz pojedine kuće.

Za Kretskog i Bečkog rata (1645.-1660. i 1683.-1699.) su udarale Mletačke čete na Stolac (u januaru 1663., 1664., 30. 7. 1678. i 1794. ili 1795.) Kako su nakon mira u Karlovcima sagrađeni i prošireni gradovi u Mostaru, Ljubinju, Trebinju itd., biće da je toga vremena popravljen i proširen i stari grad Vidoški (u turskim izvorima piše se uvijek Vidoška) i u nj stavljena posada s dizdarom na čelu, a u isto doba ustrojena je i Vidoška kapetanija.

Godine 1735. opskrbljen je ovaj grad sa 120 sanduka baruta. 

Anonimni opis Bosne napisan u devetom deceniju XVIII stoljeća kaže za grad (Schloss) u Stocu:

"...so nicht vest aber mit etlichen kleinen canons versehen." 

Ovaj navod s obzirom na sami grad neće biti tačan, kako ćemo niže vidjeti.

Što se zna, u ovaj je grad dva puta udario grom i zbog eksplozije baruta oba puta je grad stradao. Prvi put se to desilo 1171. (1757./58.); odmah je popravljen jedan dio grada, kako se to vidi iz natpisa na jednoj kuli gdje je urezana godina 1172. (1758./59.), a ostali su popravci obavljeni nešto prije maja 1768, jer se iz toga vremena očuvala jedna bujruldija, kojom je naloženo da se u opravljeni grad prenese iz Sarajeva 50 kantara baruta. Nakon ovog popravka zadobio je grad onaj oblik, kakav je imao kasnije. Grad je imao sedam kula spojenih do 2 metra debelim zidovima. Tako ga opisuje i jedan francuski časnik, koji je 1806 posjetio Stolac, samo ne spominje broj kula, nego kaže da ih je više. U ovome je gradu bila jedna džamija, više čatrnja, kula za municiju i više stambenih zgrada. Osim dizdara stanovao je u gradu i kapetan.

Drugi put je grad udario grom 1840., a tri godine kasnije popravio ga je onovremeni hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović. Od 1808.-1810. branio se iz ovog grada kapetan Mustafabeg Rizvanbegović, protiv koga se bijaše Stolac pobunio. 

Godine 1832. uzaludno je opsjedala ovaj grad vojska Husein-kapetana Gradaščevića, koja je bila poslana protiv Alijage Rizvanbegovića.

I nakon ukinuća dizdara i kapetana god. 1835. držala je Turska u ovom gradu manju posadu sve do 1878, a isto tako i Austrija do izgradnje moderne tvrđave 1888. Godine 1883. stari je grad austrijski vojni erar temeljito popravio. 

I za vrijeme okupacije Stoca bili su se bojevi oko ovog grada u mjesecu augustu 1878.

U nama poznatim izvorima spominje se samo jedan dizdar i to neki Mustafa (1796.) te Ahmedaga topčija (1811.).
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register