Stolac od A do Ž (10)
31. okt 2012. | Humor i satira | Autor: Stolaclook | Pogledano: 3032 puta
Voloder

Istočnohercegovačko pleme (Bošnjaci - bosanski jezik - islam). Iako se na prvi pogled (a bogami, i na drugi) čini kako etimologija ovog prezimena dolazi od tradicionalne viteške igre "Deranje volova", dr. dr. Muradif Padež ima ponešto drugačije viđenje. Naime, ovaj glasoviti jezikoslovac (Bošnjak - bosanski jezik - islam) smatra kako je moguće da se rodonačelnik ovog drevnog plemena u svakodnevnoj komunikaciji koristio izrazito snažnim i dubokim baritonom (derao se) koji je umnogome podsjećao na glasanje alfa mužjaka domaćeg goveda (vo). Prema drugoj teoriji istog znanstvenika, prapostojbina (rodno selo) ovog plemena, po svemu sudeći, nalazila se između rijeka Volge i Odre, pa su se nazivi nekadašnjih granica unutar kojih je ovo pleme lutalo odnemila donedraga sublimirali i sačuvali u nazivu "volodre" koji je u konačnici poprimio poznati oblik "voloder". Valja spomenuti kako izvjesni, frojdovski orijentirani, teoretičari (Bošnjaci - bosanski jezik - islam, imena poznata redakciji), zastupaju tezu kako su pripadnici ovog plemena generacijama gajili sklonost prema izrazito grubom prakticiranju seksualnog čina, isključivo između pripadnika različitih spolova, čak do danas u našem narodu poznatom kao "deranje" (npr. kako bi je s merakom poder'o, der'o bi je do sabaha, deri ago i meni je drago i sl.). Ukratko, izraz voloder bi označavao onoga koji voli da "dere". No, uvrštavanje ovog pojma u stolački abecedarij tiče se, ipak, sasvim konkretnog, a možda i najistaknutijeg, pripadnika ovog plemena. Riječ je o mostarskom psihijatru iz vremena prije nemilih događaja s početka devedesetih godina minulog stoljeća A. Voloderu (Bošnjak - bosanski jezik - islam) koji je, nažalost, svega jedanput sedmično oridinirao u našem gradu. Posljedice ovakvog neodgovornog odnosa ondašnjih nadležnih političkih struktura spram mentalnog zdravlja stanovnika stolačke komune osjećaju se i dan danas. Konkretno, zar je naprednoj i prosperitetnoj zajednici, kakva je Stolac oduvijek zasigurno bio, zbilja predstavljalo problem riješiti stambeno pitanje (kurisati malo garsonjere) ovom prijeko potrebnom zdravstvenom kadru. Ovako, Stočani su decenije provodili u nemogućnosti da iznađu istinske kriterije za određivanje poremećaja mentalnog zdravlja. Tako su prirođeni nedostaci, najčešće benigni, poput mucanja, slabih motoričkih sposobnosti, poremećaja koncentracije i sl., u stolačkom okruženju označavani kao ozbiljni mentalni poremećaji, dok su ozbiljna psihička oboljenja poput mesijanskog sindroma, precijenjivanja vlastitih sposobnosti, straha od javnog nastupa, čitavog spektra opsesivno-kompulzivnih poremećaja, noćne panike s vriskom, nedovoljnog uspjeha u školi i psihoza različite vrste, nerijetko poticani i njegovani. Tako su i članovi redakcije i saradnici ovog portala ostali užasnuti kad su nedavno saznali da je kod njih developirala egotripozna šizofrenija kao konkluzivna rezultanta narcisoidnosti. Ali avaj, za nas je prekasno. Briga za mentalno zdravlje doživljavana je, sama po sebi, kao ozbiljan psihološki poremećaj ("ide Voloderu"). Iz tog razloga, samostalan odlazak psihijatru se nikada nije prakticirao, odnosno takav slučaj nikada nije zabilježen u historiji Stoca. Psihijatru se odvodio samo pojedinac u poodmakloj (potencijalno opasnoj po okolinu) fazi mentalne bolesti ("odvelo ga Voloderu"). Mentalna zapuštenost Stočana kulminirala je u periodu nakon nemilih događaja s početka devedesetih godina minulog stoljeća, a uznapredovala sredstva komunikacije omogućila su da takvo stanje dođe do punog izražaja. Istina, takvo mentalno stanje zajednice i njegova očevidnost išli su na ruku strankama demokratskog predznaka kojima je odabir kadrovika sada bio znatno olakšan. Napomenimo na kraju da je za generacije Stočana (uključujući članove redakcije i većinu saradnika) izraz voloder predstavljao sinonim za liječnika psihijatrijske provenijencije. Kako bismo, makar unekoliko, pokušali odgovoriti na potrebu za očuvanjem mentalnog zdravlja, uskoro ćemo angažirati novog stručnog saradnika koji će u rubrici "Voloder 2 vam odgovara" biti na usluzi svima kojima je njegov savjet potreban. Pa, pišite!

Zajedništvo

Milenijima njegovan način života Stočana. Korijene ovog svojevrsnog stolačkog ("nema ovo niđe") fenomena valja potražiti još u vremenu prvobitne stolačke zajednice, odnosno u prapovijesnom naslijeđu plemena Babe Obradunke. Prema navodima našeg stalnog saradnika A. Z. Selimovića (Bošnjak - bosanski jezik - islam), zajedništvo u to doba izražavalo se čak i kroz čin vršenja velike i male nužde, a da i ne govorimo o ritualima poput zajedničkog lova na mamute, te grupnog konzumiranja plahe od istog, odnosno popularne "mamutovine", ili prema nekim jezikoslovcima (Bošnjaci - bosanski jezik - islam) "mahmutove plahe". Milenijsko zajedništvo Stočana bilo je takvog intenziteta da je neprijateljima stolačkog duha oduvijek predstavljalo trn u oku. Činjenica da su Stočani od početka vremena njegovali kult lijepog gledanja, te jedan drugome nikada nisu rekli ni "crno ti oko u glavi", bezgranično je iritirala sile zla svuda oko njih. Mnogi Stočani (pa i mi) vjeruju kako su većina ratova u historiji čovječanstva, računajući dva svjetska, tri punska i četiri križarska, za krajnji cilj imali upravo razbijanje zajedništva na obalama Modre rijeke. Ostaje nejasno zbog čega su u prosjeku svakih pedesetak godina Stočani, ipak, jedni druge zdušno bacali u jame, neselektivno granatirali rodni grad, izrazito selektivno odvodili u koncentracione logore, i jedni drugima činili slične nepodopštine. No, stolačko zajedništvo bi se svaki put poput feniksa ponovo uzdiglo iz pepela još blistavije i snažnije. Današnji naraštaj Stočana, blagoslovljen postojanjem razvijenih sredstava komunikacije, učinio je da fenomen stolačkog zajedništva poprimi neslućene razmjere. Broj FB grupa koje u svom nazivu nose ime našeg voljenog grada i neku od asocijacija na zajedništvo (Stolac - grad koji volim, Glasaću za Stolac, Stolačka raja, Stolac bola, Stolačko sunce, Stolac Stočanin, Ima neka tanka nit, Ja sam Stolac, Stolac u srcu, Hrvatski Stolac, Glasaću za Stolac iz BiH, Oživimo stolačku ekonomiju...) toliki je da jasno ukazuje kako zajedništvo predstavlja primordijalnu esenciju stolačkog bića kao takvog. Ideja građanskog okupljanja Stočana kao političke zajednice pred minule lokalne izbore bila je tako gorljivo dočekana među strankama demokratskog predznaka i sva tri konstitutivna naroda da su centrale stranaka imale ozbiljnih problema s uvjeravanjem svojih lokalnih predstavnika privrženih zajedništvu da na izborima ipak nastupe stranački. Usmena predaja kaže da su pojedini prvaci lokalnih ogranaka stranaka demokratskog predznaka prijetili samospaljivanjem na Centru, skakanjem s Provalija u zimsku vodu, te samorazapinjanjem na obližnjem Križevcu, u slučaju da budu primorani na stranački nastup. Sile raskola, nažalost, ovaj put (kao i svaki put do sada) bile su jače, te su lokalne stranke demokratskog predznaka nastupile svaka za se (u se, na se i poda se), iako su njihovi članovi duboko u srcima ostali privrženi milenijskoj stolačkoj tekovini zajedništva. Uglavnom, i nakon novih ataka na stolačko zajedništvo, ono je opet svakim danom sve čvršće. Svaki Stočanin vlasnik FB profila, iz sata u sat, bogati svoju listu prijatelja novim sugrađanima (bez obzira na naciju, jezik i vjeru), polažući tako novi betonski elemenat u neuništivu, krvlju, znojem i suzama građenu, zgradu zajedništva. I redakcija Stolaclooka, naravno, spremna je u svakom momentu prinijeti svoje žrtve i milodare na panteon svestolačkog zajedništva.

Žabokrečina

Ustajala, smrdljiva, obično zelena (rijeđe crvena) tekućina koja nastaje na rubovima riječnih tokova, naročito onih ugroženih projektom "Gornji horizonti". Isti termin koristi se i za duhovno nepokretnu i materijalno zakržljalu sredinu obilježenu izrazitim provincijalnim mentalitetom koja se formira, najčešće, na rubovima svjetskih kulturnih, naučnih i finansijskih tokova. Prema navodima dr. dr. Muradifa Padeža (Bošnjak - bosanski jezik - islam), ispravan oblik u stolačkom jeziku glasio bi "žaboklačina", te ćemo u nastavku teksta, kao pravi Stočani (bez obzira na nacionalnu pripadnost, jezik i vjerska uvjerenja), i koristiti taj oblik. Budući da se na našoj modroj ljepotici žaboklačina formira relativno rijetko, uglavnom u toku ljetnih mjeseci, ovom aspektu značenja izraza nećemo predavati preveliku pažnju. Međutim, obzirom kako je žaboklačina u smislu psiho-socijalnog fenomena u našem gradu itekako prisutna tokom svih godišnjih doba, nismo mogli da ovom fenomenu ne posvetimo završetak našeg i Vašeg abecedarija. Ustajalost i smrad kao dvije osnovne komponente koje sačinjavaju žaboklačinu u užem i širem smislu, u Muzeju pod otvorenim nebom odavno su našle svoj dom. Pod ustajalošću ovdje podrazumijevamo žal za prohujalim vremenima ("nikad više onog vakta i rahatluka") koji izražava značajan dio Stočana svih dobnih skupina, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Pored svojih brojnih drugih manifestacija, ustajalost je naročito izražena kroz indiferentnost i averziju prema svim oblicima savremenih pozitivnih strujanja (u kulturi, umjetnosti, nauci i sportu, te životu uopšte). S druge strane, objeručke se prihvataju svi oblici primitivizma, izuzevši New Primitives koji u Stocu nikada nije ozbiljno shvaćen a kamoli prihvaćen. U periodu nakon nemilih događaja s konca minulog stoljeća, duhovnu klimu (a i svaku drugu osim atmosferske) kreirali su čelnici i članovi lokalnih stranaka demokratskog predznaka. Mukotrpnim zalaganjem, u rasponu od uvlačenja do šupljiranja, uz svesrdnu pomoć građana (bez obzira na nacionalno, lingvističko i vjersko opredjeljenje), gotovo preko noći, stvorili su grad po vlastitoj mjeri. Ponosni na činjenicu da Stolac danas nema kino, biblioteku, sportsku dvoranu, prodavnicu obuće, hemijsku čistionicu, hotel, motel, pa ni prenoćište, kineski dućan, porodilište, a u zadnje vrijeme ni harem (ni umrjet' ni prebolit'), Stočani na FB danonoćno razmijenjuju ideje koje vode stvaranju novih i gušćih nanosa žaboklačine. Divno li je u toplim ljetnim noćima, kada se Stočani iz cijelog svijeta, a i šire - što bi rekao naš aktuelni ministar kulture (Bošnjak, bosanski jezik - islam, u daljem tekstu BBI) - okupe u voljenom gradu, prošetati kapinama omeđenim stolačkim ulicama i pod škrtim svjetlom svake šeste lampe ulične rasvjete (bandere), uživati u kakofoniji zvukova koju proizvode najeminentnija grla turbo-folka. Posebnu pogodnost predstavlja činjenica da svog ljubimca na četiri točka možete parkirati gdje god poželite (nasred ceste, na trotoaru, ispred semafora,...), i svoju polugolu družicu (više golu nego polu) izvesti u jedan od mnogobrojnih ugostiteljskih objekata najvišeg ranga. Ukoliko ste u rodni grad stigli iz zapadnih zemalja visokog standarda i visokih socijalnih davanja, a nadamo se da jeste, ovdje Vam se pruža prilika da se po cijeni tročasovnog parkinga u nekoj od metropola iz kojih dolazite dobrano podnapijete (olešite), te iznenadite nepce okusom domaćih čevapčića o kojima ste cijelu godinu maštali. Da i ne pominjemo zavist lokalnih tutumraka (tutomracus domus, vidi pod T) koju će vaša uglađena i dotjerana pojava izazvati. Kao što je i Vama i nama poznato, neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Ukoliko ste neoženjeni, ili pak neudati, pružaju Vam se neslućene mogućnosti da odaberete bračnog druga ili drugu, te da ih na taj način skinete sa biračkog spiska općine Stolac i odvedete tamo gdje ćete sviti svoje toplo gnijezdo i po cijele dane i noći snatriti o Stocu kakav je nekad bio, iako ga se kao takvog ne možete sjećati sve i da hoćete. Već krajem jula, Stolac u potpunosti ostaje na raspolaganju domicilnim tutumracima koji će avgust uglavnom provesti u ogovaranju tutumraka iz dijaspore (tutomracus diasporus), te usputnim aktivnostima poput krčenja klupa i kanti za otpatke koje su tokom ljeta postavili naivni francuski tutumraci (tutomracus francois mallraux). Dolaskom prvih jesenjih kiša, nakon što naš grad pohode poete i poetese (tutomracus poeticus), mladi, a i oni nešto stariji, Stočani zdušno se predaju prekomjernoj onaniji u iščekivanju nastupajućih vjerskih blagdana. Istina, Bošnjacima (jezik bosanski - islam) na putu do prvog Bajrama u pravilu se ispriječi sveti mjesec Ramazan sa čitavim nizom neugodnih ograničenja koja sa neskrivenim zadovoljstvom krše. Dočepavši se Bajrama i prve bajramske večeri, onih nekoliko stolačkih ulica ispuni se bošnjačkom mladošću i perspektivom. Mlade Bošnjakinje (jezik bosanski - islam), po uzoru na svoje nene, iz sehara izvuku tradicionalne bajramske minjake i nanule na štiklu (20cm), te u pratnji naočitih mladića (doduše, naočitijih automobila), sa od mrske im rodbine mukotrpno iskamčenim bajramlukom u džepu, pohrle u omiljena okupljališta turbo-folk provenijencije. Štaviše, neka od pomenutih okupljališta otvaraju se uglavnom za mubarek dane, što predstavlja novu pažnje vrijednu stolačku tradiciju. Valja reći da upravo blagdanske večeri opravdavaju sporno postojanje dva Doma zdravlja u našem gradu, budući da ispumpavanje piva (muški) i jegera (ženske) iz želudaca mlađahnih partijanera, osoblje jednog Doma zdravlja nipošto ne bi moglo osvojiti. Hladni vjetrovi s Hrguda u stolačku mladost (a bogami i starost) utjeraju obilje sportskog i natjecateljskog duha, pa Stočani zimske dane provode u kladionicama i uz teletekst, vispreno pogađajući rezultate sportskih natjecanja diljem planete, uglavnom "padajući na jednom". Početkom proljeća, kada se stolačke aleje (koje su izdržale sve nalete dušmana) okite mirisnim beharom, započinju duge šetnje kraj Bregave modre rijeke. Tada se u našem gradu, punom bašča i lijepog zelenja (blitva, majdonos, raštika, prasa, saransak, mladi luk, glavati kupus...), a najviše bošnjačkih (bosanski jezik - islam) znamenja, izvukavši se iz zimskih jazbina, stolački landohani posvete omiljenim disciplinama koje zrcale njihova stremljenja i domašaje - smradanje, žuganje i ostali pripadajući tračerski oblici, sve u iščekivanju prvomajskih roštiljanja. I tako, iz godine u godinu, iz dana u dan, iz sata u sat, na radost svih nas, stolačka žaboklačina opstaje i biva sve gušća i smradnija. 

DzoniKeks
DzoniKeks eminbeg is the master!
04.11.2012 at 21:24
basamak
basamak Opet smo prodani od Sarajeva. Znao sam da bi stočani učinili sve za svoj Stolac kao i milion puta do sada, ali su ponovo lokalne vođe bile izložene strahovitim pritiscima centrala iz Sarajeva. Ako se ikad obnovi motel "Centrala" predlažem da iz prot...See More
05.11.2012 at 14:16
Post a comment
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register