Svjetlo ili svijetlo
16. mar 2014. | Riječi i fraze | Autor: Asim Peco | Pogledano: 2251 puta
 U trećem broju časopisa "Jezik" Alija Nametak je postavio pitanje da li treba pisati, a prema tome i izgovarati, "svjetlo" ili "svijetlo". Kako on (na  str. 82) predlaže "da se javno prodiskutira o tome, kako glasi ta riječ", ja se odazivam tom pozivu. Govoriću o izgovoru ove riječi u govorima današnje ijekavske Hercegovine, a i pokazaću, koliko sam u mogućnosti, kako ovu riječ pišu naši pisci.

Ali, prije toga da se zadržimo na još jednom pitanju. Naime, Nametak u pomenutom članku kaže da se "Toskanom štokavskog govora" može smatrati "Stolački kotar u Hercegovini" (str. 81). Ovakvo mišljenje iznio je mnogo ranije Safet Burina. On kaže: "Govor iz Stoca i sreza Stolačkog najčistiji je naš govor" (Naš jezik, knjiga V, str 215). Kako vidimo, oba ova pisca slažu se u ocjeni stolačkog govora. Ipak, moram reći da su ti sudovi doneseni bez detaljnijeg ispitivanja i dovoljnog poznavanja toga govora, a i drugih hercegovačkih govora. Najnovija ispitivanja ovih govora nisu potvrdila njihovo mišljenje. Ispitujući na terenu govor današnje ijekavske Hercegovine, ja sam došao do zaključka da tu imamo dva govorna tipa: centralnohercegovački i istočnohercegovački tip.

Centralnohercegovački govor obuhvata područja bivšeg Mostarskog, Stolačkog i Čapljinskog sreza. Njegova granica išla gi od Bijelog Polja više Mostara, preko Veleži, Rabine i Dubrava ka Stocu, obuhvatajući i Stolac, zatim preko Hrguda, Kubaša, Žegulje i Mišljena prema Popovu Polju. Odavde prema Mostaru granica ovoga govora je u isto vrijeme i granica između ijekavskog i ikavskog govora u Hercegovini. Na istoku od označene linije imamo istočnohercegovački tip.

Da se učini ova podjela, postoje objektivni razlozi. Ovi govori se razlikuju u mnogim govornim osobinama, a ja ću ovdje iznijeti samo neke:

- mjesto jata u današnjim dugim slogovima prvi ima često "je" (bjelo, pjesak, djete), drugi samo "ije" (bijelo, pijesak, dijete)

- prvi ima redovno neizmijenjene grupe: pje, bje mje vje ("je" vodi porijeklo od "jat") – pjesma pobjeći vjera, mjera; u drugom često imamo i ovdje izvršen proces jotovanja – pljesma, pobljeći, vljera, mljera

- prvi ima promjenu muških ličnih imena - tipa "Pero", "Jovo" – po promjeni imenica ženskog roda na "a" (Pero, Pere, Peri), a u drugom se ova imena mijenjaju po prvoj vrsti (Pero, Pera, Peru)

- prisvojni pridjevi od ovakvih imena  u prvom su na "in", a u drugom na "ov": Perin i Perov

- muslimani gradova i okolnih sela prvog govornog tipa ne razlikuju u izgovoru suglasnike č-ć, dž-đ, te umjesto glasa lj izgovaraju j, odnosno n umjesto nj, dok u drugom govornom tipu ne nalazimo ove osobine.

Između ovih dvaju govora ima još razlika, ali mislim da nam i navedene jasno kazuju da ove govore treba odvojiti. Pošto znatno veća teritorija Stolačkog sreza pripada prvom govornom tipu, ne smatram da se on može nazvati "Toskanom štokavskog govora".

A sada nešto o izgovoru i pisanju imenice povodom koje je Nametak i napisao članak. Ja se ovdje neću upuštati u raspravljanje odakle dvojstvo oblika kod ove imenice, niti pak u to da li je ispravan samo oblik "svjetlo" ili "svijetlo". Ja ću ovdje iznijeti samo ono što sam čuo na terenu ili što možemo naći kod nekih naših pisaca.

Nametak je u pravu kada kaže da u svom rodnom mjestu (Mostaru) nikad nije čuo ovu riječ sa dvosložnom zamjenom jata, te može imati pravo i kada to tvrdi za jedan dio Stolačkog sreza, odnosno za onaj dio koji ulazi u krug našeg prvog govornog tipa. Međutim, on neće biti u pravu kad to tvrdi i za ostalu ijekavsku Hercegovinu. Ako on taj izgovor nije čuo na četiri petine njene teritorije, to još nikako ne znači da taj izgovor tamo uopće ne postoji. Ja sam obišao čitavu današnju Hercegovinu i imam potvrda za "svijetlo" iz ovih mjesta: Rabina(Nevesinje), Borač, Nadanići (Gacko), Lastva (Trebinje), Dabar (Stolac). Nije isključeno da se i na ostaloj teritoriji našeg drugog govornog tipa može čuti ovaj izgovor, ali ga ja, prikupljajući građu za opis tih govora, u drugim mjestima nisam zabilježio. Osim toga, imam potvrda da se "svijetlo" govori u Drobnjaku i Nikšiću, pa čak i ijekavici na Zlatiboru (jugozapadna Srbija), tako kažu.

Od pisaca, i to poznatijih, prema materijalu koji nalazimo u rječničkoju građi Instituta za jezik SAN, "svijetlo" pišu: D. Šimunović, M. Begović, V. Bogišić, A. Cesarec, I. G. Kovačić, V. Nazor, M. Krleža i I. Andrić. U pomenutoj građi ima potvrda da neki pisci upotrebljavaju dva oblika. Takvi su: K. Š. Đalski, I. Vojnović, I. Ćipiko. I sam Nametak, koji se zalaže za upotrebu oblika "svjetlo", piše "svijetlo": "...to li je ono slavno mjesto, gdje je ugledao... svijetlo dana..." (Dobri Bošnjani 1937, 52). 

Sve nam ovo pokazuje da u jezičkom osjećanju nekih naših pisaca postoje dvojaki oblici ove riječi koje oni naporedo upotrebljavaju. Ne bih mogao prihvatiti da tu imamo "ije" po pravopisu koji propisuje samo "svijetlo", jer, kako smo vidjeli, na jednom dosta velikom prostoru ijekavske teritorije imamo baš taj izgovor.

Na osnovu iznesenog možemo reći da oblik "svijetlo" nalazimo baš tamo gdje treba tražiti "Toskanu štokavskog govora", a i da taj oblik upotrebljavaju mnogi naši pisci, a to sve skupa obliku "svijetlo" daje pravo da i dalje ostane u književnoj upotrebi.
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register