Zapis o velikom humskom gospodaru (2)
7. maj 2014. | Historija | Autor: Neđo Šipovac | Pogledano: 1370 puta
Kad sila Hercegova, kao plamen iz zmajevog ždrijela, stade da suklja preko granica na okolne zemlje, pobojaše ga se Dubrovčani, koji su na jedno oko uvijek dežurali i bili na oprezu, a na drugo drijemali, čitajući rimske stihove iz knjiga pozlaćenih korica. Tada se govorilo: kada bi se nekim čudom mudrost Dubrovčana i umijeće Hercegovaca sjedinili, slava bi tekla od zemlje do nebesa i opet odozgo padala na zemlju reseći je najboljim darovima.

Zbog neregulisanih carina na sol, na trgovima hercegovačkih gradova uz mora, zarati Herceg s Dubrovčanima. Posebnu ulogu imao je grad Drijeva u delti Neretve (današnja Gabela), sa jakom dubrovačkom kolonijom, carinarnicom, skladištem soli i ozloglašenim tržištem robljem iz Bosne. Ne jenjavaše sječa ljudskih glava u tome sukobu sve od 1451. do 1454. godine.

Neki vele da je rat izbio ne zbog soli, trgovine i perpera, nego zbog Jelene, žene Hercegove. A to se, opet, zbilo zbog toga što je s firentinskim trgovcima u Hercegovu zemlju došla i jedna latinska kurtizana. Predaja, naime, kazuje da je došla nekog dana karavana talijanskih trgovaca pod Blagaj, a u njoj bijaše i krasna Firentinka, imenom Cecilija. Stari se Herceg zagledao u vatrenu Talijanku, te je nagovorio da ostane kod njega. Na oči Hercegove žene i djece, vodilo je to dvoje nezakonitu ljubav, dok kod supruge i sinova ne planu takav gnjev da zaratiše protiv Hercega.

Sima Ćirković u Istoriji Bosne, opet, veli: "Hercegovi poslanicu su doveli iz Firence jednu lijepu Sijenjanku za starijeg sina Vladislava, ali je Herceg lijepu kurtizanu zadržao za sebe na veliko nezadovoljstvo svoje zakonite žene i oštećenog sina. Zbog ove domine, žena i stariji sin su tražili od bosanskog kralja Tomaša da napadne Hercega."

Ćamil Sijarić, pak, koji u svojim zapisima pomno sluša legende, priča u reviji "Odjek" ovako: "Herceg je imao ženu Libušu, po kojoj je i grad Ljubuški dobio ime. O njoj je ostala pjesma: Kad bi znala carica Libuša svu ljepotu Vitinskoga polja, nju bi vila u Vitinu snila... I šta biva: otac i majka, Stjepan i Libuša, ožene sina, dovedu mu nevjestu iz Mletaka, i Stjepan izađe mladoj u susret. Ali, kada je vidio koliko je lijepa, naredio je da se most digne. Zaprepaštena takvim ponašanjem svog muža, Libuša ga je prekorjela i htjela da sve okrene na šalu, ali nije uspjela, jer Stjepan je čvrsto odlučio da svoju snahu uzme sebi za ženu, a sin neka se oženi drugom. Ali, pošto ne može imati dvije žene, on Libušu uzme za kosu i baci je gradu niz bedeme."

Maknuti sa dvora lijepu kurtizanu nipošto nije htio, premda je humska gospodarica po Bogu i zakonu tražila da ona bude jedina njegova družbenica. Žena Hercegova sa sinom pobježe tada u Dubrovnik, ali to vlastelinu ne bi po volji, jer se plašio da će ga ona, a i sin, jer dijete prije i lakše pada pod uticaj majke, ozloglašavati u tuđini. Molio je žena svoju i sina svoga da se vrate, ali oni povratak usloviše odlaskom naložnice iz porodičnog gnijezda. Naposljetku ih, velikim obećanjima, konačno ubijedi da se "milom dvoru" vrate.

U trećoj godini sječe sa Dubrovčanima, pastiri svetoga Vlaha pomiriše se s Hercegom i batališe neprijateljstva: riječ tvrdu zadadoše da će, dok bude sunca i Dupca, kavgu zamijeniti miloštom i dobrotom.

Samo se bosanski kralj ne htjede izmiriti: kakav bi to bio kralj koji sa protivnikom pristaje na ratno kumstvo?! A Herceg Stjepan jačima nije popuštao; nije li ih mogao obmanuti na bojnom polju, nastojao ih je pobijediti laskavijem riječima i dimnim zavjesama od krupnih pohvalnica. Tako mudrac Humljanin biranim riječima privoli kralja iz Jajca da njih dva svoje glave primaknu jednu drugoj i da se sa četiri oka zagledaju u lavinu koja se primicala njihovim domovima. Jer, primicali su se Turci, a Stjepan Vukčić Kosača, gospodar humske zemlje, vidio je dalje od svojih protivnika. Sa srpskih i bosanskih strana primicala se turska avet, valjala se kao biblijsko čudovište. Kao poplava i vatra zajedno, ličila je na neman sa milion i jednom glavom, i nebrojeno više od toga britkih mačeva.

(nastavit će se) 
 
Print verzija Posalji prijatelju Dodaj u Favorite
  Register